Pančevo je oduvek disalo za sport, a danas može da bude posebno ponosno na Rukometni klub Dinamo. Kolektiv, iako sa znatno manjim budžetom od svojih glavnih rivala, pokazuje da se srce, rad i znanje ne mogu kupiti. U Dinamu se stvara budućnost srpskog rukometa, a ono što ovu priču čini još lepšom jeste činjenica da je reč o domaćim igračima koji ponosno nose žuto-crni dres.

U vremenu kada sportu nedostaje strpljenja i vizije, pančevački Dinamo pokazuje da se ozbiljnim radom i jasnim planom može graditi budućnost. Na krilima svoje rukometne škole, ali i mudrom selekcijom uprave, klub je formirao tim talenata, od kojih su mnogi već sada standardni članovi mlađih selekcija reprezentacije Srbije. Ovi mladići ne samo da donose nadu srpskom rukometu, već vraćaju i veru Pančevcima da je Dinamo ponovo simbol grada. Njihova energija, borbenost i želja da ostave srce na terenu ne prolaze nezapaženo. Iza svega stoji stručan rad trenera, koji svakodnevno ulažu znanje, iskustvo i emociju u razvoj ovih igrača, stvarajući ne samo dobre rukometaše, već i prave sportiste i ljude.

Uprava kluba takođe zaslužuje veliko priznanje. Bez pompe i velikih reči, ali sa jasnom vizijom, uspela je da selektira ekipu u kojoj vlada zajedništvo, disciplina i ogromna želja za dokazivanjem. U vremenu kada mnogi klubovi zavise od ogromnih ulaganja, Dinamo pokazuje da se i sa skromnijim sredstvima može stići daleko – ako postoji iskrena ljubav prema klubu i svom gradu.

Pančevačka sportska javnosti ima čemu da se raduje. Na parketu hale „Strelište“ stasavaju momci koji će sutra nositi dres i prvog tima Srbije, a danas već ponosno brane boje Dinama. Zato je pravi trenutak da svi mi budemo uz njih – da hala bude puna, da grmi sa tribine i da mladi rukometni lavovi osete snagu svog grada. Oni su budućnost, oni su naša deca i naši reprezentativci.

Kapiten Veljko Čabrilo, MVP prošlog šampionata, spada u red iskusnijih, a rođen je 2002. godine. Dolovac Đorđe Rančić, momak koji stasava u ozbiljno levo krilo je 2004. godište, baš kao i levi bek Nikola Bekić, ili Vuk Novaković i Leo Feješ koji igraju na poziciji desnog i srednjeg beka. Strahinja Ilić je rođen 2005. godine, Nikola Arsić 2006, Nenad Čavić 2007, a Uroš Perić i Nikola Tanasković 2008. godine. I svi oni već ostavljaju traga širom Srbije gde se igraju utakmice Superlige. Marko Tasić sa svojih 25 godina spada u iskusnije, baš kao što idelan spoj mladosti i iskustva čine i Nikola Ćirović, Boško Stanisavljević, Ilija Bogdanović, Marko Perović, Luka Mitrović ili Uroš Kolundžić. A sve njih, kao prvi trener predvodi Pančevac Nikola Janevski, najmlađi trener u srpskoj rukometnoj eliti… Da ne govorimo sada
o mladim asovima koji stasavaju u drugom timu Dinama i koji su uveliko zakucali na vrata prvog tima. O njima će se tek pričati i pisati…

Pančevo mora da prepozna ovu priču. Pobede ovih sjajnih momaka nisu samo sportski rezultati – to su pobede Pančeva, pobede svih nas.
Zato, Pančevke i Pančevci, hajde da budemo uz njih! Ispunimo halu, podignimo glas, pokažimo da ovaj grad stoji iza svoje dece – a ovi momci su dokaz da se uz rad, ljubav i podršku može ostvariti sve.

Dinamo nije samo klub, Dinamo je porodica, Dinamo je Pančevo!

P. S. fotografije sa jučerašne utakmice u Aranđelovcu, Šamot 65 – Dinamo – Zdravo Pančevo