Retko ćete na sportskim terenima sresti rođenu braću, u istom timu, a kamoli, braću blizance. No, dešava se i to, a primer su Slobodan i Stanko Dimitrić, prvotimci našeg kluba. Rođeni su u Zrenjaninu, pre 26 godina, a u gradu na Begeju su počeli i zavoleli rukomet. Najviše su vremena proveli u Proleteru, a zatim, znatiželjni i motivisani da napreduju, odlaze u novosadsku Vojvodinu. Tamo su, sa crevo-belima, 2011. osvojili kup Srbije. Pre igranja za Dinamo, proveli su dve sezone u Crvenoj zvezdi. Reklo bi se, put sportista za poštovanje. Ipak, nije samo sazrevanje na igralištu bilo primarno za dvojicu mladića. Oni su, uporedo, sa sportskom karijerom, ulagali u sopstveno obrazovanje, pa nije ni rezultat izostao. Uspešno su diplomirali na Ekonomskom fakultetu, u Novom Sadu. Interesantno, u vezi sa Dimitrićima, svakako je i činjenica, da kad razgovarate s jednim, kao da to činite s obojicom braće. Naravno, ne čudi to, ipak je reč o blizancima. Samo vam skrećemo pažnju na identične odgovore na naša pitanja iz ovog predstavljanja. Dakle, evo šta Slobodan i Stanko vele o aktuelnom trenutku RK Dinamo?
- S obzirom da smo u klub stigli minulog leta, utisci o RK Dinamo iz Pančeva su sve ukupno pozitivni. Najpre mislimo na organizaciju kluba, uslove za rad pa i sam trenažni proces. Domete je uvek nezahvalno prognozirati, ali usudiću se da kažem da Dinamo, sigurno, ima tim vredan titule u domaćem prvenstvu - naglasio je Sloba, tokom odgovora na prvo pitanje.
A, šta Stanko misli o dosadašnjim nastupima u SEHA ligi?
-Ovo je debitantska sezona za Dinamo u Seha ligi, mislim da je klub ostavio pozitivan utisak na svim mečevima do sada. Takođe, po mom mišljenju, na pravom smo putu.
Stigosmo i do ličnih ambicija. Da li vam se kao braći blizancima one poklapaju?
-Moglo bi se tako reći, čujemo oba glasa, pa, zatim, braća nastavljaju: Ambicije su nam da vreme provedeno u RK Dinamo iskoristimo za napredak na ličnom planu. Kako klub bude napredovao, sigurni smo da ćemo i mi kao igrači nastaviti da rastemo s njim.
Tokom ovih predstavljanja, vas igrača Dinama, uvek pitam, kako da privolimo decu rukometu? Šta bi vas dvojica poručili nekim novim klincima, kako se to kaže?
-Pre svega, rukomet je lep i plemenit sport, u kome se podjednako razvijaju i „gornja“ i „donja“ mišićna muskulatura. Samim tim je jako dobar za razvoj dece. Dosta je dinamična igra, iz tog razloga je i jedna od najzanimljivijih sportskih disciplina. Decu bih savetovao da se bave rukometom pre svega zbog upoznavanja i sticanja novih prijateljstava- reče nam Slobodan uz klimanje glave brata Stanka, kao odobravanje za izrečenu misao.
Da li stižete da se osim rukometa posvetite još nečemu? Da li, možda, imate neki hobi?
-Ne, ništa posebno. U slobodno vreme volimo da plivamo, čitamo. Možda je interesantno da kažemo, od stranih jezika govorimo engleski-izdvajaju Dimitrići, kao odgovor na poslednje pitanje.
Postoje filozofi, kakav je recimo Kant, koji ističu ljude koji su dužnost stavili iznad svega. Vera i moral, koji idu uz nju, duboko su ukorenjeni u ličnostima koji sliče Kantovim junacima. Tako i Dimitrići, prate svoj instinkt u nadi da će stići do onog najboljeg u karijeri. Obavljaju svoj deo posla profesionalno. Sada, u Pančevu, nastavljaju svoj put ka krajnjem cilju.